Strah ne nastaje u duši. Strah ne dolazi iz svijesti. Strah pokreće živčani sustav.
Živčani sustav ima jednu osnovnu zadaću: preživjeti. On ne razlikuje stvarnu opasnost od simbolične. Za njega je gubitak kontrole, odbacivanje, sram, trauma ili nepoznato ista prijetnja kao i fizička opasnost.
Kada se dogodi trauma ili snažno iskustvo, živčani sustav uči:
“Ovo nije sigurno.”
Ako se to iskustvo ne obradi, sustav ostaje zaglavljen u stanju bori se/bježi.
I tu Matrix ulazi u igru. Matrix ne stvara strah. Matrix koristi već aktivirani živčani sustav. Kako?
Tako što:
- stalno stimulira um informacijama
- održava tijelo u napetosti
- potiče osjećaj kontrole ili gubitka kontrole
- hrani ego pričama “moraš”, “nije dovoljno”, “opasno je stati”
Kad je živčani sustav u strahu:
- percepcija se sužava
- intuicija se gasi
- osoba reagira, ne bira
- svijest se veže za preživljavanje
U tom stanju nema slobodne volje, i to je najdublja razina Matrixa.
Važno je ovo razumjeti:
Strah nije slabost, strah je preopterećen živčani sustav Zato buđenje često izaziva paniku.
Kad se ego počne rastvarati, živčani sustav to doživi kao:
“Gubim kontrolu = umirem.”
Ayahuasca, meditacija, duboka introspekcija ili nagla buđenja često otvaraju ono što je godinama bilo potisnuto. Ne zato da nas slome, nego zato da se sustav konačno regulira. Izlaz iz straha nije u borbi s njim. Nije ni u “pozitivnim mislima”. Izlaz je u osjećaju sigurnosti u tijelu.
Kad tijelo osjeti:
- dah
- prisutnost
- prihvaćanje
živčani sustav dobiva novu informaciju: “Sada je sigurno.”
I tada se događa prava stvar: Matrix gubi moć, jer više nema biološki pristup.
Zaključak koji mnogi preskoče:
Matrix ne drži ljude zarobljene idejama nego nereguliranim živčanim sustavom. Kada se sustav smiri, svijest se širi sama od sebe. Bez borbe, bez bijega, bez iluzije kontrole.
