Osho nije bio prorok u klasičnom smislu riječi. Nije davao datume, kalendare ni “što će se dogoditi te i te godine”. Njegova snaga bila je dublja: on je vidio obrasce svijesti i govorio što se događa kad se ti obrasci iscrpe.
A upravo to se, prema njemu, danas događa čovječanstvu.
Kraj starog čovjeka
Osho je tvrdio da je stari tip čovjeka došao do kraja svog razvoja.
To je čovjek koji:
- živi po pravilima koje nije sam izabrao
- vjeruje u autoritete više nego u vlastito iskustvo
- traži sigurnost umjesto istine
- živi u strahu od kazne, Boga, društva ili smrti
Prema Oshu, takav čovjek više ne može nositi energiju novog vremena. Zato se pojavljuje osjećaj kolektivne krize, zbunjenosti, gubitka smisla. Ne zato što je svijet “lošiji”, nego zato što stari obrasci više ne funkcioniraju.
Zašto se sustavi raspadaju
Osho je govorio da nijedan vanjski sustav ne može preživjeti ako unutarnja svijest ljudi ostane nesvjesna. Religije, politike, ideologije i moralni kodeksi nastali su u vremenima kad ljudi nisu znali živjeti iznutra. Oni su bili zamjena za svijest.
Danas, prema Oshu, dolazi trenutak kada:
- pravila više ne daju osjećaj smisla
- autoriteti više ne ulijevaju povjerenje
- kolektivne istine pucaju
I to nije katastrofa. To je nužan raspad. Osho je jasno govorio:
“Ništa novo ne može se roditi dok staro ne umre.”
Meditacija kao temelj budućnosti
Za Osha, budućnost nije religiozna, ona je meditativna.
Razlika je ogromna. Religija traži vjeru. Meditacija traži svjesnost.
On je smatrao da čovjek budućnosti neće pitati:
- “U što trebam vjerovati?”nego:
- “Tko sam ja, kad prestanem vjerovati?”
Meditacija, prema njemu, nije tehnika nego stanje budnosti, sposobnost da promatramo misli, emocije i strahove bez poistovjećivanja s njima. Kad se to dogodi, čovjek postaje slobodan iznutra. A slobodan čovjek je, po Oshu, najveća prijetnja svakom represivnom sustavu.
Kaos kao prijelazna faza
Osho je bio izuzetno jasan:
razdoblje kaosa je neizbježno.
Kad se stare strukture ruše, a nove još nisu rođene, nastaje praznina.
U toj praznini ljudi osjećaju:
- nesigurnost
- strah
- gubitak identiteta
- emocionalnu nestabilnost
Ali Osho je upozoravao da ne treba bježati od tog kaosa.
On je znak da se čovječanstvo nalazi u prijelazu, iz nesvjesnog u svjesno stanje.
Novi tip čovjeka: Zorba Buddha
Jedno od njegovih najpoznatijih viđenja budućnosti je pojam Zorba Buddha.
To je čovjek koji:
- nije asket koji bježi od svijeta
- ali ni rob materije i pohlepe
- sposoban je uživati u životu, a da ne izgubi svijest
Zorba Buddha spaja:
- radost tijela
- tišinu uma
- budnost duše
Osho je govorio da budućnost ne pripada ni ekstremnoj duhovnosti ni sirovom materijalizmu, nego integriranom čovjeku.
Ljubav u novom dobu
Prema Oshu, ljubav kakvu poznajemo, puna posesivnosti, straha i kontrole neće preživjeti budućnost. Ne zato što ljubav nestaje, nego zato što se pročišćava.
On je govorio da dolazi vrijeme u kojem:
- ljubav neće biti vlasništvo
- odnosi neće biti ugovori iz straha
- ljudi neće tražiti drugoga da ispuni njihovu prazninu
Ljubav budućnosti, po Oshu, dolazi iz punine, ne iz potrebe.
Od mase prema pojedincu
Osho je bio vrlo jasan u jednoj stvari:
masa nikada ne postaje svjesna, pojedinac postaje svjestan.
Zato je vjerovao da se svijet ne mijenja revolucijama, zakonima ili kolektivnim pokretima, nego buđenjem pojedinaca koji:
- misle svojom glavom
- osjećaju svojim srcem
- žive iz vlastitog iskustva
Takvi ljudi, po njemu, prirodno mijenjaju društvo, bez borbe. Ako bi se Oshova poruka o budućnosti svela na jednu rečenicu, ona bi glasila:
Budućnost čovječanstva ne ovisi o tehnologiji, politici ni religiji, nego o razini svijesti pojedinca. Prema Oshu, ne dolazi “novo doba” izvana. Dolazi novo ljudsko biće iznutra. I to je, u njegovim očima, jedina prava nada.
