Svi mi znamo danas što je Božić.
Poznajemo datum, ukrase, pjesme i običaje. Znamo kako se pale svjetla, kako se grane kite i kako se pokloni razmjenjuju. No rijetko se zaustavimo i zapitamo što ti simboli zapravo predstavljaju i zašto se iznova pojavljuju u ovom dijelu godine.
Božićno drvce nije samo dekoracija. Uspravno i ukorijenjeno, ono se često tumači kao simbol života i povezanosti različitih razina postojanja. Korijenje je u zemlji, u materijalnom i svakodnevnom, dok se krošnja pruža prema svjetlu. Takva struktura podsjeća na čovjeka koji istovremeno živi u stvarnom svijetu ali traži smisao, rast i šire razumijevanje. Drvo nas podsjeća na cikluse; rast, mirovanje i obnovu, te na potrebu da budemo svjesni gdje smo trenutno ukorijenjeni i u kojem smjeru se razvijamo.
Na grane drvca stavljamo kuglice. Njihova okrugla forma i sjaj često se povezuju s idejom cjelovitosti i refleksije. U njihovoj površini vidimo vlastiti odraz, što ih čini simbolom unutarnjeg svijeta, naših misli, emocija i iskustava. Kugle tako mogu biti podsjetnik na samopromatranje i prihvaćanje onoga što jesmo, bez uljepšavanja ili odbacivanja.
U nekim tumačenjima pojavljuje se i motiv zmije, često shvaćen kao simbol energije i transformacije. Spiralno kretanje koje se veže uz zmiju podsjeća na proces unutarnjeg razvoja, energiju koja se postupno budi, mijenja i usmjerava prema većoj svjesnosti. Umjesto prijetnje ili zavođenja, zmija u ovom kontekstu označava snagu promjene i povezivanje tijela, emocija i svijesti.
Na vrhu drvca obično stoji zvijezda. Ona simbolizira orijentir, višu perspektivu koja nadilazi svakodnevne uloge i identitete. Zvijezda ne nudi gotove odgovore, već smjer: podsjeća na vrijednosti poput jasnoće, odgovornosti i unutarnjeg mira. Ona predstavlja sposobnost da se udaljimo od automatizama i sagledamo širu sliku vlastitog života.
Unutar ovih simbola često se spominje i pojam Kristove svijesti, ne kao religijske dogme, već kao stanja svijesti obilježenog razumijevanjem, suosjećanjem i svjesnom prisutnošću. U tom smislu, Kristova svijest ne pripada samo jednom vremenu ili tradiciji, već označava unutarnji kapacitet čovjeka da djeluje iz mira, a ne iz straha ili podjele.
Kada se svi ovi elementi promatraju zajedno, božićni simboli prestaju biti samo dio običaja. Postaju podsjetnik na unutarnje procese, na to kako živimo, iz kojih motiva djelujemo i koliko smo svjesni vlastitih izbora. Ukazuju na razliku između mehaničkog ponavljanja tradicije i svjesnog sudjelovanja u vlastitom životu.
U tom kontekstu, Božić nije samo datum u kalendaru. Može biti prilika za prisjećanje: tko smo, gdje smo trenutno, prema čemu se krećemo i kakvu kvalitetu svijesti unosimo u svakodnevne odnose i odluke. Svjetlo koje se tada spominje ne mora biti vanjski simbol, ono može predstavljati jasnoću, prisutnost i odgovornost prema sebi i drugima.
Tako simboli poput drvca, kugli i zvijezde dobivaju jednostavnije, ali dublje značenje: podsjećaju da svjesnost, ravnoteža i suosjećanje nisu apstraktne ideje, već praktične smjernice za život.
