Biti u 5D frekvenciji i istovremeno živjeti u 3D svijetu nije bijeg iz stvarnosti, nego njezino potpuno prihvaćanje, ali bez poistovjećivanja. To je stanje u kojem osoba sudjeluje u svakodnevnom životu, ima obaveze, odnose, tijelo, emocije, ali više ne reagira automatski. Ono što se prije doživljavalo kao prijetnja, drama ili napad, sada se prepoznaje kao tuđe stanje svijesti, a ne osobna istina.
Najveća razlika između 3D i 5D ne vidi se izvana. Ona se događa iznutra. 3D svijest živi kroz strah, kontrolu, dokazivanje i stalnu potrebu da bude u pravu. 5D svijest živi kroz prisutnost, odgovornost i unutarnju stabilnost. Ne zato što je netko “bolji”, nego zato što više ne bježi od sebe.
Ljudi koji žive u višoj frekvenciji uče vrlo rano jednu tešku lekciju: ne mogu spasiti druge.
I ne trebaju. Svaki pokušaj povlačenja nekoga iz 3D svijesti prema gore, bez njegove vlastite spremnosti, završava iscrpljenošću, padom energije i gubitkom vlastitog centra. Zato 5D osoba prestaje objašnjavati, prestaje uvjeravati i prestaje dokazivati svoju istinu. Ona ju jednostavno živi. A istina koja se živi uvijek je glasnija od one koja se objašnjava.
Ostati u visokoj vibraciji ne znači biti stalno “pozitivan”. To je jedna od najvećih iluzija duhovne scene. Visoka vibracija znači biti iskren. Osjetiti tugu kad dođe, ljutnju kad se pojavi, umor kad tijelo traži pauzu, ali bez potiskivanja i bez identifikacije. Emocija prođe, svijest ostaje. To je razlika.
3D se utopi u emociji. 5D je svjedok emocije.
Tijelo tu ima ključnu ulogu. Nema visoke frekvencije u tijelu koje je zanemareno, iscrpljeno ili konstantno izloženo tuđim energetskim teretima. Zato 5D ljudi prirodno biraju mir, prirodu, jednostavnost, hranu koja ima život u sebi, tišinu kad je potrebna. Ne iz trenda, nego iz unutarnje potrebe da ostanu povezani sa sobom. Njima mir nije luksuz, nego higijena.
U odnosima s ljudima koji su još duboko u 3D svijesti dolazi do najvećih izazova. Tu se često javlja osjećaj krivnje: “Jesam li se promijenio previše?”, “Jesam li postao hladan?”, “Zašto mi više ne pašu razgovori koji su mi prije bili normalni?” Istina je jednostavna i ponekad boli, svijest se širi, a odnosi koji su se temeljili na strahu, drami ili zajedničkoj boli više ne mogu opstati na staroj frekvenciji.
Zdrav odnos između 5D i 3D osobe moguć je samo ako postoji međusobno poštovanje. Ne razumijevanje, ne slaganje nego poštovanje. Kad 3D osoba pokušava vući natrag kroz krivnju, ismijavanje, manipulaciju ili stalnu potrebu za emocionalnim kaosom, 5D osoba uči otići bez objašnjenja. Ne iz ljutnje, nego iz ljubavi prema sebi. To nije odbacivanje drugoga, to je prestanak samonapuštanja.
Jedna od najtiših, ali najdubljih faza 5D puta je usamljenost. Ne ona u kojoj nema ljudi, nego ona u kojoj više nema starih identiteta. Tu se ruši potreba da budemo viđeni, shvaćeni ili potvrđeni izvana. Kad to padne, događa se nešto čudesno: pojavljuju se odnosi koji ne traže da se smanjuješ, objašnjavaš ili skrivaš.
5D nije bijeg iz svijeta. To je ulazak u svijet bez iluzije. To je sposobnost da voliš, ali ne patiš; da osjećaš, ali ne gubiš sebe; da budeš prisutan u 3D realnosti, a unutra slobodan.
I tu je cijela poanta:
ne spuštati se dolje da bi pripadao,
nego ostati gore da bi svijet imao kamo gledati.
