Svijest nije stvar.
Nije entitet.
Nije osoba.
Nije energija u klasičnom smislu.
Nije „netko“ tko promatra svijet izvana.
Svijest je sposobnost da iskustvo uopće postoji.
Bez svijesti ne postoji „ja“, ne postoji strah, ne postoji Bog, Matrix ili bilo koji metafizički koncept. Ne postoje ni pitanja. Postoji samo praznina bez doživljaja.
Najjednostavnije rečeno
Svijest je ono po čemu je uopće moguće znati da nešto jest.
Ona nije misao.
Nije emocija.
Nije tijelo.
Misli se pojavljuju u svijesti.
Emocije se pojavljuju u svijesti.
Tijelo se doživljava u svijesti.
Ali svijest se ne pojavljuje ni u čemu.
Je li svijest „nečija“?
Svijest se ne posjeduje.
Ne pripada pojedincu.
Pojedinac je lokalizirani izraz svijesti.
Kao što val nije more, ali bez mora nema vala, tako ni svijest nije „negdje drugdje“. More se pojavljuje kao val, a svijest se pojavljuje kao pojedinačno iskustvo.
Je li svijest Bog?
Ako se Bog shvaća kao osobno biće, autoritet ili entitet koji donosi odluke i šalje poruke, tada svijest nije Bog.
Ako se Bog shvaća kao izvor postojanja, temelj iskustva i ono bez čega ništa ne može biti doživljeno, tada se svijest može opisati tim pojmom, ali bez osobnosti.
Svijest nije Bog koji govori.
Svijest je prostor u kojem se govor može dogoditi.
Zašto se svijest ne može „vidjeti“?
Zato što se ne može vidjeti ono čime se gleda.
Oko ne vidi samo sebe.
Svijest ne može postati objekt vlastitog opažanja.
Svaki pokušaj da se svijest opiše, uhvati ili definira nužno završava simbolom, mitom ili narativom.
Gdje je onda duša?
Duša se može razumjeti kao identitet svijesti u iskustvu.
Preciznije rečeno:
- svijest je bezoblična sposobnost iskustva
- duša je individualni kontinuitet tog iskustva
- ego je priča o toj duši unutar jednog života
Zbog toga se ti pojmovi često miješaju.
Je li svijest iznad Matrixa?
Matrix, u ovom kontekstu, označava sustav percepcije – okvir i filter kroz koji se iskustvo strukturira.
Svijest nije u Matrixu.
Matrix postoji unutar svijesti.
Bez svijesti ne postoji nikakav sustav, simulacija ili okvir iskustva.
Istina koju je teško prihvatiti
Ne dolazi se do svijesti.
Svijest se ne „podiže“.
U svijesti se ne „budi“, jer ona nikada nije bila odsutna.
Svijest je uvijek prisutna.
Ono što se mijenja jest stupanj poistovjećivanja s mislima, pričama i strahovima. Promjena se ne događa kao postajanje nečim novim, već kao prestanak pogrešne identifikacije.
Čovjek nije svijest koja ima tijelo, niti tijelo koje ima svijest.
On je iskustvo koje se događa u svijesti.
