U svijetu u kojem živimo gotovo je nemoguće nemati navike.
Navike nisu slabost. One su način na koji tijelo i živčani sustav održavaju ravnotežu usred stalne stimulacije, pritiska i ubrzanog tempa života.
Ovisnost i navika često se brkaju, ali nisu isto.
Ovisnost nastaje onda kada nešto preuzme upravljanje našim unutarnjim stanjem – kada bez toga ne znamo kako ostati prisutni, mirni ili povezani sa sobom.
Navika, s druge strane, može postojati uz svijest.
Ona može biti most, a ne lanac.
Matrix funkcionira kroz automatizam: kroz ponavljanje, impuls, reakciju bez izbora. Zato mu ne smeta što ljudi imaju navike. Smeta mu trenutak u kojem ljudi postanu svjesni svojih navika.
Jer u trenutku kada netko vidi:
– zašto nešto radi
– što time regulira
– od čega se štiti
– što pokušava nadomjestiti
automatizam puca.
Ovisnost nije znak slabosti karaktera. Ona je znak da je živčani sustav predugo bio bez osjećaja sigurnosti. Zato se iz ovisnosti ne izlazi borbom, sramom ili golom snagom volje. Izlazi se razumijevanjem, regulacijom i povratkom u tijelo. Svjesna promjena navika nije zamjena jedne ovisnosti drugom. To je proces učenja tijela da postoji drugačiji način nošenja sa životom.
Buđenje ne znači postati “čist”, savršen ili iznad ljudskog iskustva.
Buđenje znači prestati bježati od sebe.
I upravo tu Matrix gubi svoju glavnu polugu jer više nema čime nesvjesno upravljati.
Poanta nije ukloniti sve navike. Poanta je vratiti izbor, jer gdje postoji izbor, postoji svijest.
A gdje postoji svijest, sustav više nema potpunu kontrolu.
