Dijalog duše i ega o povjerenju koje nije nestalo – samo se povuklo.
Dijalog 4.
Sada je vrijeme da se dotaknemo vraćanja povjerenja jer bez povjerenja nema predaje, nema istinskog koraka naprijed. A često je ono prvo povjerenje koje pukne – povjerenje u sebe.
Ego:
Znam da želiš da se predam.
Da te slijedim. Da slušam taj unutarnji glas.
Ali… ne vjerujem.
Nikome više.
Ljudi su me iznevjerili.
Svijet me iznevjerio.
A najgore… ja sam iznevjerila samu sebe.
Duša:
Ne.
Ti si preživjela.
I radila si najbolje što si znala s onim što si imala.
Povjerenje nije umrlo, samo se povuklo duboko u tebe.
Čeka da ga ponovno pogledaš.
Ne kao nešto što moraš ZASLUŽITI, nego kao nešto što već JESI.
Ego:
Ali razočarala sam samu sebe tisuću puta.
Rekla sam: “Odsad drugačije” i opet isto.
Rekla sam: “Neću više to” i opet jesam.
Tko će meni vjerovati?
Duša:
Ja.
Ego:
Bezuvjetno?
Duša:
Uvijek.
Jer ne gledam tvoje padove.
Gledam tvoje POKUŠAJE.
Svaki put kad si se podigla iz mraka, kad si plakala i svejedno ustala, kad si odlučila VOLJETI i kad nisi znala kako, to je bilo povjerenje na djelu.
Ti nisi slomljena. Ti si samo umorna od sumnje.
Ego:
Ali kako da ponovo vjerujem sebi?
Duša:
Kroz male dogovore sa sobom koje poštuješ.
Ne grandiozne odluke.
Ne nove zakletve.
Nego:
- “Danas ću popiti vodu kad osjetim žeđ.”
- “Danas ću osjetiti dah 2 minute.”
- “Danas neću bježati kad me emocija zagrli.”
I kad to učiniš, makar jednu stvar, reci sebi:
“Vjerujem ti.”
Mini praksa: Obnavljanje povjerenja
- Stavi obje ruke na srce.
- Zatvori oči.
- Tiho izgovori:
- “Znam da sam te iznevjerila.
- Ali danas biram da ti ponovno vjerujem.
- Po malo. Bez žurbe.
- Pokazat ću ti da možeš računati na mene.”
- Zadrži ruke. Ostani tu. I osluškuj. Ne misli. Osjećaj.
Duša:
Ne moraš više vjerovati svijetu.
Ni ljudima.
Ni meni čak.
Ali nauči vjerovati malim djelima ljubavi koje učiniš prema sebi.
Tamo se vraćaš. Tamo se obnavljaš.