Završni dijalog duše i ega, buđenje iznutra.
Dijalog 6.
Nakon priznanja, prisutnosti, bijega, povratka, povjerenja i oprosta, ostaje samo jedno:
Sjetiti se tko si zapravo.
Ne onim „znanjem“ koje sakupljamo na radionicama i Instagram objavama.
Nego onim tihim, sigurnim, unutarnjim osjećajem istine.
Ego:
Sve sam prošla.
Sve sam čula.
Sve sam pročitala.
I dalje osjećam kao da čekam nešto…
Neki znak. Neku potvrdu. Neki osjećaj da sam “konačno tamo”.
Ali nikako da to osjetim. Kao da uvijek fali još nešto…
Duša:
Zato što tražiš “dolazak” izvana, a ono što čekaš već je unutar tebe.
Ego:
Ali ako sam već stigla…
Zašto ne osjećam lakoću?
Zašto i dalje sumnjam?
Zašto mi treba ovoliko da živim to što već znam?
Duša:
Jer još gledaš sebe očima prošlosti.
Ne vidiš tko si danas nego kroz filter one koja je patila, koja je griješila, koja je bila izgubljena.
A ja ti kažem:
Ti više nisi ta.
Ti si ona koja je PREŽIVJELA.
Ona koja se VRAĆA.
Ona koja BIRA.
Ona koja ZNA.
I sad samo trebaš jedno:
Ne nastaviti tragati nego sjediti sa sobom dok se ne sjetiš.
Mini praksa: Ogledalo istine
Stani ispred ogledala.
Gledaj se u oči. Ne lice. Ne nesavršenosti. Ne frizuru.
Samo oči.
I reci polako, iskreno:
“Nisi ti više ona koja se bojala.
Nisi ti više ona koja se gubila.
Ti si JA.
Sada.
Spremna.”
(I ako krene suza pusti je. To nije slabost. To je duša koja se prepoznala.)
Duša:
Ovo nije kraj puta.
Ali je kraj IDEJI da si izgubljena.
Sad hodaš ne kao ona koja traži nego kao ona koja NOSI.
Završna poruka serijala
Ne moraš više popravljati sebe.
Ni dokazivati.
Ni tragati za onim što si već oduvijek bila.
Sad si tu.
Sa sobom.
Sa mnom.
U tijelu. U srcu. U ISTINI.