Ljudi imaju jednu romantičnu sliku:
Zamisliš duhovnog učitelja, iscjelitelja ili probuđenu osobu, vitak, blistav, lagan poput zrake sunca.
A onda se iznenadiš kad ispred tebe stoji netko tko govori o ljubavi, miru i harmoniji, a nosi očit višak kilograma.
I tu kreće unutarnji sudar: “Ako je tako prosvijetljen, zašto ne živi i kroz tijelo tu svijest? Zar nije u zdravom tijelu zdrav duh?”
Energetski štit
Mnogi duhovnjaci koriste tijelo kao tampon zonu.
Kada radiš s tuđom boli, tugom i traumama, višak tijela ponekad nesvjesno stvara osjećaj sigurnosti i “debljeg zida” između tebe i vanjskog svijeta.
Nije to uvijek svjestan izbor, nego reakcija tijela na stalni energetski pritisak.
Emocionalna memorija
Hrana je moćan emocionalni alat.
Ako je netko odrastao u uvjerenju da hrana znači ljubav i utjehu, to se teško briše samo meditacijom.
Čak i kad netko zna sve o energiji, može u trenutku slabosti posegnuti za hranom iz navike.
Karmički i instinktivni obrasci
Duše koje su prošle iskustva gladi ili ratova ponekad nose u sebi instinkt preživljavanja koji tijelu naređuje da skladišti energiju “za svaki slučaj”.
To može biti aktivno čak i u vremenu obilja.
Neravnoteža duha i tijela
Jedan od izazova duhovnog puta je integracija, uskladiti um, duh i tijelo.
Ako zanemariš tijelo misleći da je “manje važno”, stvaraš rascjep.
Prava duhovnost uključuje i ljubav prema tijelu: hraniti ga svjesno, kretati se, disati duboko.
Debljina kod duhovnjaka ne mora značiti da su “manje probuđeni” ali često pokazuje da još nisu u potpunoj ravnoteži.
Onaj tko doista živi ljubav prema sebi, brine i o svojoj fizičkoj formi, ne zbog estetike, nego zato što tijelo nosi duh.
A ako je duh svjetlo, tijelo zaslužuje biti hram u kojem to svjetlo može slobodno sjati.
