Ovo staro filozofsko pitanje ne pita nas samo o šumi i drvetu, nego o prirodi stvarnosti. Postoji li svijet sam za sebe ili tek kroz naše opažanje? Da bismo došli do odgovora, trebamo pogledati iz tri različita kuta: fizičkog, subjektivnog i duhovnog.
Fizički sloj – svijet vibracija
Kada drvo padne, oslobađa energiju. Molekule zraka počinju vibrirati, šireći valove kroz prostor.
U fizici to zovemo zvukom. Drugim riječima, vibracije postoje same po sebi, neovisno o tome ima li nekoga tko će ih “čuti”.
Ako gledamo samo kroz znanstvenu prizmu, odgovor je jasan: da, zvuk postoji jer vibracije zraka nisu iluzija.
Subjektivni sloj – svijet mozga i percepcije
Ali postoji problem: ono što mi doživljavamo kao “zvuk” zapravo nije sama vibracija. Naše uši hvataju valove, a mozak ih prevodi u iskustvo zvuka, prasak, šum, udar. Bez mozga i svjesnog bića nema iskustva zvuka.
Ovdje se slažemo s filozofima poput Berkeleya i s tezom Krešimira Mišaka: svijet kakav poznajemo postoji kroz percepciju. Ako nitko nije bio ondje da čuje, nije bilo zvuka u ljudskom smislu riječi.
Duhovni sloj – svijet energije i svijesti prirode
A što ako proširimo perspektivu izvan čovjeka? Priroda sama svjedoči sebi. Drvo koje pada šalje vibraciju zemlji, zraku i drugim stablima. Šuma nije mrtva kulisa, ona je mreža života i svijesti.
U tom smislu, zvuk postoji kao energetski odjek u svemiru. Nije potreban ljudski svjedok jer priroda osjeća i reagira. Zvuk nije samo ton u ušima, već glazba života koja svira uvijek, a mi je ponekad uhvatimo svojim instrumentima, mozgom i osjetilima.
Tri sloja, jedna istina
- Fizika kaže: vibracije postoje.
- Percepcija kaže: zvuk nastaje tek u mozgu.
- Duhovnost kaže: energija i svijest prirode svjedoče događaju i bez nas.
Ni jedan sloj ne pobija drugi, oni se nadopunjuju. Ovisi samo iz kojeg ugla želiš gledati stvarnost.
Pa, čuje li se drvo kad padne u šumi i nema nikoga u blizini?
Odgovor je: da, ne i uvijek istodobno.
Jer u fizici je tu vibracija, u ljudskoj percepciji možda i nije, a u univerzalnom životu priroda uvijek svjedoči sama sebi.
I možda je prava mudrost upravo u tome da prestanemo tražiti konačan odgovor i počnemo slušati simfoniju života na svim razinama.
