Astralna putovanja oduvijek su bila obavijena velom mistike. Jedni tvrde da su to samo halucinacije uma, produkt mozga koji u snu stvara iluzije, dok drugi znaju jer su iskusili da to nije samo san nego stvarnost u kojoj duša izlazi iz tijela i ulazi u prostore koje fizičke oči ne vide. Kada spavamo ili kada se u meditaciji spustimo u stanje između sna i jave, nešto u nama se odvaja i putuje, slobodno i lako, bez ograničenja. To iskustvo može biti čudesno, ali i zastrašujuće, jer tada shvaćamo da nismo samo tijelo, nego svjetlost koja se može kretati izvan njega.
Neki ljudi dožive astral spontano, najčešće u trenutku velike opuštenosti ili nakon snažnog stresa kada se granice svijesti oslabe. Drugi vježbaju godinama, kroz tehnike disanja, meditacije i namjere. U oba slučaja osjećaj je sličan: tijelo miruje, ali svijest lebdi, vidi, doživljava. Ponekad se sve čini kao san, ali razlika je u tome što se astral pamti drugačije. Nema one zbrke i kratke slike, nego jasne scene, osjećaj slobode i iskustvo da si bio negdje drugdje u prostorima koji nisu ovozemaljski.
Zašto uopće idemo tamo? Astral je poput prostrane učionice, polja gdje se duša sjeća i susreće s onim što je zaboravila. Tamo su vodiči, duše koje poznajemo iz drugih života, a ponekad i bića koja nas uče, vode ili iskušavaju. Astral je i prostor ogledala, sve što nosimo u sebi, svi strahovi i želje, tamo postaje oblik. Zato nije uvijek lagan i lijep, ali uvijek je točno ono što trebamo vidjeti.
Mnogi ga se boje jer misle da mogu “ostati vani” i ne vratiti se u tijelo. No, tijelo je naš sidro i sve dok živimo, nitko ne može prekinuti tu vezu. Povratak se dogodi sam od sebe, obično čim pomislimo na tijelo ili osjetimo strah. Astral nam nije neprijatelj, nego podsjetnik da granice koje mislimo da postoje zapravo nisu stvarne.
Možda je istina da su neka astralna iskustva samo produkt mašte, ali baš kao i snovi, i oni nose poruku. Ako je osjećaj bio stvaran, ako te promijenio, ako si se probudio s uvidom koji ti mijenja dan, onda to nije iluzija, nego putovanje. Astral nas uči da nismo ograničeni prostorom i vremenom, da postoji beskonačno više od onoga što vidimo i da život nikada nije zatvoren samo u tijelo. On je podsjetnik da smo putnici, uvijek, čak i kad mirno spavamo.