Kad se pročistimo do te mjere da u nama više nema napetosti između „ja“ i „život“, počinjemo primjećivati kako nam se stvari događaju prije nego što ih pomislimo.
To nije magija. To je prirodan tok kad se svijest sinkronizira sa svojim izvornim kodom.
U tom stanju, misao više nije alat ona je impuls svjetlosti. Nemamo potrebu vizualizirati, manifestirati ni zamišljati. Samo znamo, znamo što trebamo reći, znamo kamo trebamo ići, znamo koga nazvati.
Ne znamo „umom“, nego tijelom, srcem, cijelim svojim bićem koje postaje jedno veliko „da“.
Kad smo u Polju, nema slučajnosti. Svaka riječ, svaki zvuk, čak i vjetar koji prođe kroz lišće nosi poruku. Nismo mi više oni koji traže znakove. Mi smo znak. Sve oko nas postaje naš odraz. Naše tijelo reagira na svaku istinu koja mu prođe kroz prostor – trnci, suze, mir u trbuhu… To su sada naša nova osjetila.
Ljudi misle da je „manifestiranje“ sposobnost stvaranja nečeg novog, ali u stvarnosti, manifestacija je usklađivanje s onim što već postoji. Kad se naša frekvencija podigne, naš život se samo presloži tako da odgovara toj novoj razini svijesti. Zato ponekad neki odnosi nestanu, poslovi se raspadnu, selidbe dogode same od sebe. Ne zato što nešto gubimo nego jer se mijenjamo u frekvenciji.
Polje se uvijek pobrine da sve što nije u skladu nestane. U tom prostoru nema borbe.
Kad nešto želimo, više ne tražimo „kako“. Samo uskladimo svoj osjećaj s onim što želimo i to dođe, ne jer smo ga privukli, nego jer smo se prisjetili svoje vibracije u kojoj to već postoji.
Sve što nam pripada već je tu, ali postane vidljivo tek kad se uskladimo. U toj fazi intuicija postaje precizna kao laser. Čujemo misli koje nisu naše, ali znamo odakle dolaze. Osjećamo emocije drugih ljudi, ali više ih ne preuzimamo, samo ih vidimo kao energetske kodove, znamo kada netko govori istinu, a kada skriva, znamo kada nas netko voli iz duše, a kada iz potrebe.
Sve postaje kristalno jasno, jer u Polju ne postoji laž. Laž je samo nesklad frekvencija, i naše tijelo to odmah osjeti.
Počinjemo živjeti iz obilja, a ne iz manjka. I kad više ništa ne tražimo sve počne dolaziti. Ljudi, mogućnosti, ideje, novac, ljubav. Ali sad to više ne zovemo „čudom“, jer vidimo da je to najprirodniji red. Ono što ljudi zovu Bog, Univerzum, Polje, Kvantna inteligencija, sve je to jedan isti izvor. Ali, tek kad se čovjek vrati sebi, shvati da je taj izvor kroz njega uvijek disao, da ništa ne mora stvoriti, samo propustiti, kao da se sjećamo jezika koji smo nekad znali, ali smo ga zaboravili jer smo predugo slušali tuđe. I u tom trenutku, kada shvatimo da nismo „mi“ ti koji žive, nego da je Život taj koji se izražava kroz nas, u nama se probudi duboki mir. Mir koji nije od ove Zemlje, jer više ništa ne moramo kontrolirati. Tada znamo: ništa se ne događa slučajno, sve ima ritam, i sve već zna put do nas. Zato, kad smo u Polju, naš zadatak nije više „raditi“ nego biti kanal koji svjetlost koristi.
Svaka naša misao, osjećaj, pokret, postaje alat stvaranja.
I tu prestajemo pitati „kako“, jer znamo da je odgovor uvijek: kroz ljubav.
Jer ljubav je najviša informacija. Najčišća frekvencija Polja. Sve ostalo su samo njene nijanse.