Zaštita nije zid.
Zaštita nije stezanje, obrana ni povlačenje.
Prava zaštita je jasna, uspravna prisutnost u sebi.
Kada smo u svom tijelu, u svom dahu i u svojoj istini, nema se što braniti. Tada energija drugih nema gdje ući, jer naš prostor već ima svog vlasnika.
Jedna od najvećih zabluda osjetljivih i empatičnih ljudi jest uvjerenje da granice znače zatvorenost. Kao da postavljanje granica automatski znači gubitak topline, suosjećanja ili ljubavi. No istina je suprotna: srce može biti potpuno otvoreno, a pristup tvojoj energiji vrlo jasan i ograničen.
Ljubav ne znači trpjeti, spašavati, objašnjavati se ili biti stalno dostupna. Ljubav znači poštivati sebe, ne izdavati vlastitu istinu i ne dopuštati da nas netko emocionalno ili energetski iscrpljuje. Granica nije čin hladnoće, nego čin samopoštovanja.
Energetska zaštita ne događa se u umu. Um pokušava kontrolirati, analizirati i braniti se, ali prava stabilnost dolazi iz tijela. Kada prije susreta ili ulaska u neki prostor udahnemo duboko u trbuh, usporimo disanje i osjetimo stopala na tlu, vraćamo se sebi. Tada nema potrebe za unutarnjim molbama da nas nešto štiti ili udalji od nečega. Dovoljno je tiho, jasno prisustvo: Ja sam ovdje. U svom prostoru.
Kada smo u tijelu, tuđa energija gubi dominaciju.
Najveći gubitak energije ionako ne dolazi od drugih ljudi, nego od naših reakcija na njih. Objašnjavanje onima koji ne slušaju, dokazivanje onima koji nas ne vide i ulazak u dramu da bismo bili shvaćeni – sve su to načini na koje sami predajemo svoju energiju. Ne zato što smo slabi, nego zato što još nismo mirni u sebi.
Ne reagirati ne znači potiskivati. To znači ne ulaziti tamo gdje nema rezonancije, ne hraniti tuđe projekcije i ostati mirni bez potrebe da pobijedimo ili se opravdamo. Mir nije slabost. Mir je suverenost.
Postoji i jedna suptilna, ali opasna duhovna zabluda: ideja da „svjesna“ ili „duhovna“ osoba mora sve prihvaćati. No svjetlost ne propušta sve. Ona grije i osvjetljava, ali ne pregovara s tamom. Sunce ne objašnjava sebe mraku – ono jednostavno jest ono što jest.
I mi imamo pravo ne slušati tuđe emocionalne ispade, ne tolerirati manipulaciju i ne ostajati u prostoru u kojem se ne osjećamo sigurno. Možemo biti blagi i istovremeno nepropusni za ono što nije naše.
Energetska higijena ne mora biti ritualna ni dramatična. Nakon susreta koji ostavlja težinu dovoljno je nekoliko svjesnih udaha, lagano protresanje tijela ili tuširanje uz jasnu namjeru da se vratimo sebi. Bez borbe, bez analize. Samo jednostavna unutarnja rečenica: Vraćam se sebi.
Što smo više u tijelu, to smo manje prohodni za tuđe energije. Priroda, hodanje, svjesno disanje, jednostavni pokreti – sve to jača našu prisutnost. Energija se najlakše lijepi na one koji stalno borave u glavi, odsječeni od tijela.
Najmoćnija zaštita ipak je jasna unutarnja odluka: Ne nosim ono što nije moje. Bez ljutnje. Bez otpora. Samo jasnoća.
Znat ćemo da smo istovremeno zaštićeni i otvoreni kada možemo suosjećati, a ne iscrpljivati se; slušati, a ne upijati; voljeti, a ne gubiti sebe; davati, a ne prazniti se. Ako nakon susreta ostajemo stabilni, u svom centru i bez emocionalnog kaosa, zaštita je već aktivna. Ako se osjećamo ispražnjeno, preopterećeno ili izgubljeno u tuđim emocijama, to nije znak slabosti, nego poziv da granice postanu jasnije.
Najvažnija istina glasi: ne trebam se štititi od ljudi. Trebam se prestati izdavati u njihovoj prisutnosti. Jer tamo gdje smo potpuno svoji, nema prodora. A tamo gdje se prilagođavamo, energija curi.
Zaštita nije tehnika.
Zaštita je autentičnost.
Otvoreno srce ne znači: „Dođite svi.“
Otvoreno srce znači: „Ja jesam ljubav – ali samo ono što je u istini može u moj prostor.“
Ne zatvaramo se.
Mi rastemo.
I kako rastemo, ne moramo se braniti.
Naša prisutnost sama po sebi postaje granica.
