Kažu da lotos raste iz blata, ali da nikad nije prljav, i doista, on je sjećanje duše na čistoću postojanja. To je biljka koja se rađa u tami, a otvara se samo kada Sunce obasja njezine latice. U tom pokretu, od dna do svjetla, skriva se cijela filozofija ljudskog buđenja.
Lotos nije samo cvijet. On je simbol prijelaza između svjetova, korijen mu je u zemlji (materijalno), stabljika u vodi (emocionalno), a cvijet dodiruje zrak (duhovno). Zato su ga Egipćani, Indijci i Tibetanci štovali kao biljku stvaranja, ponovnog rođenja i prosvjetljenja. No, nisu svi lotosi isti. Postoje tri sveta lica istog duha: Plavi, Bijeli i Crveni. Svaki od njih nosi drugačiji ključ, jedan otključava srce, drugi svijest, a treći samu životnu silu.
Plavi Lotos – cvijet duše
Plavi lotos (Nymphaea caerulea) bio je najdraži cvijet drevnih Egipćana. Na freskama ga vidiš u rukama faraona, svećenica i bogova kao da ga drže ne kao ukras, nego kao svjetiljku svijesti. Za njih, to nije bio cvijet, nego božansko sredstvo povratka u svjetlo. Egipćani su vjerovali da plavi lotos otvara “vrata između jave i sna”, da njegovi mirisi i ulja bude ono što su nazivali Ba, duša koja putuje između svjetova. Danas znamo da plavi lotos sadrži prirodne alkaloide (nuciferin, aporfin) koji lagano opuštaju živčani sustav, ali njegova prava moć nije kemijska, ona je energetska.
Plavi lotos vibrira između srca i trećeg oka. Kada ga piješ, on ne “radi” kao običan biljni čaj, on pjeva unutar tvoje aure. Njegova pjesma otvara osjećaj nježnosti, mira i tihe radosti. To je biljka koja te vraća u sebe, u ono “ja” koje zna, ali je zaboravilo. Mnogi kažu da nakon plavog lotosa imaju živopisne snove, osjećaj plutanja ili kao da se sjećaju nečega što nikad nisu doživjeli jer on dira membranu između podsvijesti i duše.
Ključ plavog lotosa: otvaranje srca, smirenje emocija, povezivanje sa sobom i s višom inteligencijom kroz osjećaj, ne kroz misao.
Bijeli Lotos – tišina Boga
Ako je plavi lotos pjesma, bijeli je tišina iza glazbe.
U hinduizmu bijeli lotos raste iz samog Brahmana, iz božanske svijesti koja stvara svjetove. U Budizmu on simbolizira nirvanu, stanje u kojem više nema ni želje ni straha.
Bijeli lotos (Nymphaea lotus) je rijedak i suptilan. Kad ga piješ, ne osjećaš “učinak” u klasičnom smislu, osjećaš prozirnost. Um postaje lagan, misli gube težinu, tijelo se smiri, a percepcija se “razmakne”. To nije uspavljivanje, nego probuđeni mir. Njegova energija ulazi kroz krunsku čakru (Sahasrara) i spušta se prema dolje, donoseći svjetlost u tamne kutke podsvijesti. To je biljka meditacije, povezanosti, razumijevanja.
Dok plavi otvara srce, bijeli otvara nebesa.
Ključ bijelog lotosa: čista svijest, prosvjetljenje, prisutnost bez misli.
Crveni Lotos – krv zemlje, vatra duha
I dok plavi i bijeli plešu u svjetlosti, crveni lotos (Nymphaea rubra) raste dublje, u mulju, u gustoći ali njegov miris je moćniji, njegov duh zemaljskiji. Crveni lotos je vatra u vodi, paradoks koji simbolizira snagu života. U drevnim tantričkim tradicijama smatrao se cvijetom kundalini energije. On ne budi mir, nego pokret. Ne tjera te da meditiraš, nego da živiš svjesno. Na fizičkom planu, poznat je po tome da pojačava energiju, krvotok i strast, a na energetskom da spaja srce i tijelo. Kada ga piješ, osjećaš puls kroz sve čakre kao da Zemlja diše kroz tebe. Crveni lotos nije za bijeg u duhovnost, nego za utjelovljenje božanskog u materiji. To je čaj koji vraća moć, volju, i podsjeća te da duša nije došla da pobjegne s planeta, nego da zasja u njemu.
Ključ crvenog lotosa: životna snaga, strast, ukorijenjena duhovnost, svijest kroz tijelo.
Trojstvo lotosa – Alkemija duše
Plavi, bijeli i crveni lotos su tri faze buđenja:
- Plavi – sjećam se tko sam (buđenje srca).
- Bijeli – postajem svjetlo (buđenje svijesti).
- Crveni – živim to svjetlo u tijelu (buđenje kroz djelovanje).
Zato se kaže da kada u jednoj osobi procvatu sva tri, ona postaje živi lotos, biće koje ne bježi od tame, nego ju pretvara u svjetlo.