Paradoks nije greška u sustavu.
Paradoks jest sustav.
Matrix ne funkcionira linearno, nego kružno, slojevito i kontradiktorno za ljudski um. Zato um puca, a svijest se širi. Paradoks znači da su dvije suprotne stvari istovremeno istinite.
- Matrix je iluzija – i istovremeno stvarno iskustvo
- Slobodna volja postoji – i istovremeno je ograničena
- Duša zna sve – ali se namjerno pravi da ne zna
- Buđenje oslobađa – ali može postati nova zamka ega
- Ljubav je odgovor – ali ne briše bol, nego je obuhvaća
Um želi zaključak. Svijest živi bez zaključka.
Kad pokušavamo “shvatiti sve”, zapnemo. Kad dopustimo da ne znamo – počinjemo vidjeti.
Zato buđenje često boli. Ne zato što je pogrešno, nego zato što ruši potrebu za kontrolom.
Paradoks Matrixa je ovo:
ne izlaziš iz igre nego prestaješ vjerovati da moraš pobjeći.
Buđenje nije bijeg iz Matrixa. Buđenje je sposobnost živjeti u njemu, a ne biti njegov rob.
I tu se događa najveći obrat: kad prestaneš tražiti istinu kao konačan odgovor, istina se počne pokazivati u svakom trenutku.
To je paradoks. I jedino mjesto gdje se ego smiri, a duša diše.
