Kako ritam oslobađa psihu, traumu i zaboravljene dijelove tijela
Prije nego smo znali govoriti, tijelo je znalo kretati se.
Prije nego smo znali objasniti bol, tijelo ju je otresalo.
Prije nego smo naučili biti “pristojni”, tijelo je znalo biti slobodno.
Dijete pleše jer osjeća.
Odrasla osoba prestane plesati jer misli.
I tu nastaje problem.
Tijelo pamti sve što um šuti
Trauma ne živi u mislima.
Ona živi u:
- ukočenim kukovima
- stisnutoj čeljusti
- zadržanom dahu
- ramenima koja nose terete koji nisu njihovi
Psihologija to zna, ali tijelo to živi. Ne možeš “razmisliti” traumu van sebe. Možeš je pokrenuti van sebe. Zato ples djeluje tamo gdje riječi stanu.
Ritam je jezik živčanog sustava
Ritam umiruje jer:
- vraća osjećaj sigurnosti
- sinkronizira dah, srce i pokret
- vraća nas u sadašnji trenutak
Nije slučajno da:
- plemena plešu oko vatre
- majke ljuljaju djecu
- ljudi spontano njišu tijelo kad su pod stresom
Tijelo zna što treba. Mi smo ti koji smo ga prestali slušati.
Nesavršeni pokret je savršen pokret
Ne postoji “krivi ples”. Postoji samo potisnut pokret. Kad plešeš kako misliš da treba:
– kontroliraš
– glumiš
– napinješ se
Kad plešeš kako osjećaš:
– oslobađaš
– otpuštaš
– vraćaš se sebi
Zato mala djeca plešu bez srama. Zato odrasli stoje ukočeno i plješću drugima. Društvo nas je naučilo gledati, a ne osjećati.
Ples kao ispuh tuge, bijesa i bola
Tuga voli spore, kružne pokrete. Bijes traži udarce, trzaje, snažan ritam. Bol se topi u ponavljanju. Ako ne plešeš emociju, ona se zaglavi. Ako je pustiš kroz tijelo, ona se transformira.
Ples ne briše prošlost. Ali mijenja način na koji prošlost živi u tebi.
Tijelo se ne želi popraviti, želi se izraziti
Mi stalno želimo “raditi na sebi”. Tijelo ne traži rad. Traži slobodu.
Kad plešeš:
- ljepota nije cilj – istina je
- sklad nije pravilo – autentičnost jest
- Savršenstvo nije bitno – život jest
- nisi savršen/a – živ/a si
I upravo tu se događa iscjeljenje.
Kako početi (bez filozofije)
– zatvori vrata
– pusti glazbu koja te dira, ne onu koja je “dobra”
– ne gledaj se u ogledalo
– ne popravljaj pokret
– diši
– pusti tijelo da vodi
Ako ti se plače-pleši i plači. Ako ti se smije-pleši i smij se. Ako ne osjećaš ništa-pleši i čekaj. Tijelo će se javiti. Uvijek se javi.
Ples je povratak kući
Ples nije bijeg od stvarnosti. Ples je povratak u tijelo, a tijelo nikad ne laže. Kad plešeš, ne postaješ netko drugi. Postaješ ono što jesi prije nego su te učili da to skrivaš.
I da, netko će gledati. I to je u redu.
Sloboda ne pita za dozvolu.
