Ponekad se pitamo zašto se iste stvari ponavljaju.
Zašto se iznova nađemo u sličnim situacijama, sličnim ljudima, sličnim emocijama…
Kao da nas život vraća na isti ispit, dok napokon ne naučimo ono zbog čega smo došli.
Jer duša ne dolazi ovdje naučiti kako “živjeti”, već kako voljeti, vjerovati, oprostiti, predati se, čekati, govoriti istinu i postati mudra.
Sve drugo su samo kulise za te lekcije.
Ljubav
Sve počinje i završava ljubavlju.
Ali ne onom ljudskom, uvjetovanom, posesivnom, nego onom koja vidi Boga u svemu.
Zato duše često biraju odnose koji bole jer upravo kroz bol razdvajanja, ljubav nauči biti slobodna.
Kad volimo i kad ništa nije kako želimo, tad zapravo volimo iz izvora, a ne iz ega.
Vjera
Vjera nije religiozna dogma.
To je onaj trenutak kad padnemo na koljena, sve izgubimo, i shvatimo da se ipak nešto u nama drži.
To “nešto” je naša vjera, ona zna da život nije kaos nego savršen red, i da nas vodi i onda kad ne vidimo put.
Bez tame, ne bi naučili vjerovati svjetlu.
Istina
Duša nas ne vodi da budemo “dobri”, nego da budemo istinski.
Istina nije uvijek lijepa, ali oslobađa.
Koliko puta smo prešutjeli istinu iz straha da ne izgubimo nekoga, a izgubili smo sebe?
Dok god živimo u tuđim očekivanjima, ne živimo u vlastitoj istini.
A duša je došla upravo po to, da se izrazi autentično, čisto, bez maski.
Poniznost
Mnogi misle da je poniznost slabost, ali to je zapravo najveća snaga.
Poniznost znači znati da nismo iznad nikoga, ali ni ispod.
To je miran osjećaj kad znamo da kroz nas djeluje Stvoritelj, i da ništa ne moramo “dokazivati”.
Ponekad duša iskusi moć, pa gubitak moći, da bi naučila da je prava snaga u predanosti, ne u kontroli.
Oprost
Oprost nije “puštanje” drugih, nego oslobađanje sebe.
Sve dok držimo bol, držimo i onoga tko ju je izazvao.
A kad otpustimo, mi se vraćamo sebi.
Oprost ne znači da zaboravljamo, nego da više ne nosimo uteg.
Zato duše često biraju teške obiteljske odnose, jer upravo oni nose ključeve slobode kroz oprost.
Strpljenje
Duša zna ono što um ne razumije, da vrijeme nije kazna, nego alat.
Strpljenje nije pasivno čekanje, nego povjerenje u božanski tajming.
Zato život ponekad uspori, zakoči, oduzme nam ono što želimo, ne zato da nas muči, nego da nas uskladi s vibracijom onoga što tražimo.
Kad smo u skladu, ne moramo trčati, sve dolazi.
Mudrost
Mudrost nije u knjigama, ona se rađa u tišini.
Kad prođemo kroz sve prethodne vrline , kad smo voljeli, vjerovali, oprostili, bili ponizni i strpljivi, tada počinjemo razumjeti.
Ne glavom, nego srcem.
Mudrost vidi svjetlo i u onome što je tamno.
To je stanje svijesti kad znamo da je sve što se dogodilo bilo točno onako kako je trebalo biti.
Duša ne evoluira kroz bol, nego kroz razumijevanje.
Bol je samo alarm koji nas vraća prema vrlini koju još nismo potpuno utjelovili.
Kad jednom shvatimo lekciju, ista se situacija više ne mora ponavljati.
Jer duša je tada prošla ispit i može stvarati iz ljubavi, a ne iz potrebe.
Ako osjetimo da nam se sada u životu ponavlja nešto “već poznato” – obrati pažnju, ne na situaciju, nego vrlinu koja stoji iza nje.
Što naša duša sada želi naučiti?
Možda nije kazna. Možda je upravo dar.
Jer kad duša savlada vrlinu, prestaje preživljavati i počinje stvarati.
Tada svjetlost ne dolazi izvana.
Svjetlost smo mi.
