Ponekada se stvarnost “pogodi” u pravom trenutku.
Ponekad se dogodi da vas neka situacija, riječ ili prizor pogodi točno tamo gdje jeste. Ili imate osjećaj da ste već vidjeli scenu koja se upravo događa. Te pojave nazivamo sinkronicitetima i déjà vuom, ne kao poruke izvana, nego kao trenutke pojačane percepcije.
U filmu Matrix déjà vu je “greška u sustavu”. U stvarnosti, to nije kvar, nego kratki prekid u načinu na koji um obrađuje iskustvo. Linearno vrijeme na trenutak popušta, a svijest registrira stvarnost bez uobičajenih mentalnih oznaka. Zato se javlja osjećaj poznatosti, tišine ili nelagodne jasnoće.
Sinkroniciteti nisu znakovi više sile niti smjernice koje treba slijediti. Oni se događaju kada se unutarnje stanje i vanjska situacija poklope na način koji um ne može objasniti uzročno-posljedično. Ne zato što nas nešto vodi, nego zato što se ego na trenutak povuče, a percepcija postane osjetljivija na povezanost.
Najveća zamka nastaje kad ove pojave počnemo tumačiti kao navigaciju života. Tada sinkroniciteti postaju novi Matrix – suptilniji, ali jednako ograničavajući. Zrela svijest ne traži znakove. Ona prepoznaje prisutnost i odgovornost.
Matrix tada ne nestaje.
On postaje proziran.
A sloboda ne dolazi iz objašnjenja svega, nego iz sposobnosti da ostanemo u iskustvu, bez potrebe da nam stvarnost stalno potvrđuje da smo na “pravom putu”.
