Kako rastemo iznutra i postajemo svjesniji sebe, prirodno postajemo osjetljiviji na energiju koju primamo. Sve što gledamo, slušamo i dopuštamo da dotakne naše srce, tiho oblikuje naš unutarnji prostor. Filmovi, serije i priče nisu samo zabava,oni su energija koju primamo i s kojom se usklađujemo.
Sadržaji ispunjeni strahom, napetošću i nasiljem povlače našu pažnju u niže razine svijesti. Tijelo reagira stezanjem, um ulazi u stanje obrane, a srce se zatvara. Kada takve podražaje biramo često, naš unutarnji mir se teže zadržava, a energija koju nosimo postaje nemirna i iscrpljena. Kod djece, koja tek uče kako osjećati svijet, takve slike mogu postati temelj kroz koji kasnije doživljavaju stvarnost.
Tužne priče o gubitku i boli, iako ponekad lijepe i dirljive, mogu nas zadržati u vibraciji tuge ako ih biramo bez svjesnosti. Srce se tada navikava na patnju kao na nešto normalno, a radost i lakoća ostaju u drugom planu. Na duhovnom putu učimo da bol ne mora biti učitelj kroz stalnu prisutnost, već kroz razumijevanje i otpuštanje.
Duhovni rast nije bijeg od stvarnosti, već svjesno biranje energije u kojoj želimo živjeti. Kada hranimo sebe pričama koje nose mir, nadu, ljubav, hrabrost i povezanost, naš unutarnji svijet se širi. Tada lakše ostajemo prisutni, suosjećajni i otvorenog srca, prema sebi i drugima.
Ne radi se o zabranama, osuđivanju ili odricanju. Radi se o nježnoj svjesnosti. O pitanju koje si možemo postaviti prije svakog izbora:
“Hrani li ovo moje srce i svijet kakav želim graditi?”
Jer što smo mi svjesniji, mirniji i puniji ljubavi, to je i svijet oko nas mekši i svjetliji. Mali unutarnji izbori, ponavljani svakoga dana, stvaraju veliku promjenu.
Bolji mi – bolji svijet.
