Svaka duša ima svoj tempo otvaranja prema svjetlu.
U dubini svakog čovjeka živi prostor koji se otvara samo kada osjeti da je siguran. Strah ne nestaje zato što mu se kaže da nestane. Krivnja se ne rastapa pod pritiskom volje, pa čak ni pod svjetlom najiskrenije namjere.
Ponekad se čini da je ljubav duhovno biće koje želi ubrzati rast onoga koga voli. Ali ljubav zna da svaka svijest ima svoj ritam sazrijevanja. Kao što noć ne može postati dan prije nego što završi svoje tiho trajanje, tako ni unutarnji svijet čovjeka ne može preskočiti korake kroz koje mora proći.
Onaj koji vidi dalje ponekad nosi u sebi nestrpljenje srca. Ne zato što ne razumije drugoga, nego zato što jasno osjeća mogućnost slobode koja još nije prihvaćena. Takvo viđenje može biti dar, ali može postati i teret ako se pretvori u očekivanje da drugi mora hodati brže.
A onaj koji nosi strahove često ne treba objašnjenja koliko treba prostor u kojem može disati bez osjećaja da mora biti drugačiji da bi bio prihvaćen. Strahovi se ne povlače kada ih netko povuče za ruku. Oni se ponekad povuku kada osjete da više nisu potrebni da bi osoba preživjela.
Duhovni put nije natjecanje između svjetla i tame unutar dvoje ljudi. To je ponekad tiha umjetnost gledanja drugoga bez pokušaja da se njegov unutarnji pejzaž preuredi. Ljubav koja želi probuditi drugoga mora biti spremna prihvatiti da buđenje možda neće izgledati onako kako je zamišljeno, niti će doći onda kada srce to želi.
Postoji i jedna jednostavna, ali duboka istina: čovjek koji je zaista slobodan u sebi ne osjeća potrebu da drugoga požuri. On poziva, pokazuje i stoji kao svjedok mogućnosti, a zatim dopušta životu da bude učitelj.
Jer unutarnja promjena nije čin volje koji se može narediti. Ona dolazi kao šapat koji se čuje samo kada se srce umiri dovoljno da ga posluša.
Možda je najveća duhovna odgovornost ne pokušati otvoriti vrata tuđe duše silom, nego paziti da vlastita vrata ostanu otvorena – za razumijevanje, za strpljenje i za istinu koja ne žuri.
I ponekad, ono što izgleda kao zaostajanje nije zastoj. To je jednostavno duša koja još uči vjerovati da je sigurna da bude onakva kakva jest.
