Kako uopće razlikovati astralno iskustvo od običnog sna? Ključ je u osjećaju. San se često raspline čim se probudiš, slike izblijede i ostane samo dojam. Astral, pak, ostavlja trag, sjećaš se detalja, boja, mirisa, čak i teksture. Pamtiš razgovore, imena, osjećaj prostora. U snu često sve djeluje pomalo nelogično, dok astral ima strukturu i jasnoću. I ono najvažnije: kad se probudiš nakon astrala, znaš da to nije bio običan san. Osjećaj slobode, širenja i prisutnosti u tijelu nakon povratka toliko je snažan da ga ne možeš zamijeniti ni s čim.
Ako želiš početi svjesno doživljavati astral, prvi korak je namjera. Nije dovoljno “poželjeti” iz znatiželje, jer astral nije turistička destinacija, nego prostor učenja. Prije spavanja možeš u sebi mirno izgovoriti da se želiš sjetiti svojih noćnih iskustava. Drugi korak je bilježnica snova i astralnih zapisa uz krevet. Čim se probudiš, upiši sve što pamtiš, bez obzira koliko banalno zvučalo. Time treniraš um da zadrži slike koje inače briše. Treći korak je vježbanje svjesnosti tijekom dana što si prisutniji u budnom životu, to ćeš biti svjesniji i u astralu.
Kada se iskustvo dogodi, ne pokušavaj ga kontrolirati silom. Astral reagira na tvoje misli pa ako nosiš strah, on će poprimiti oblik. Ako nosiš mir, otvorit će se prostori koji su sigurni i puni znanja. Zato je važno prije odlaska u san očistiti um, smiriti tijelo i ući s namjerom u mirnoću.
Nema garancije da ćeš odmah uspjeti, jer astral traži strpljenje i poštovanje. Ali svaki pokušaj, svaka namjera, svako buđenje sjećanja, korak je bliže svjesnom putovanju. A kad jednom iskusiš jasnoću da si više od tijela, više se nikada nećeš moći vratiti na staro. Astral ti pokaže ono što si uvijek znao, ali si zaboravio: da nisi zatvoren u kosti i kožu, nego da si biće koje putuje i kada mirno leži u krevetu.