Znaš ono kad se probudiš iz ružnog sna i želiš probuditi i druge, ali oni te gledaju kao da si lud jer oni još sanjaju. Pa ti pričaš o svjetlu, a oni te pitaju gdje ti je baterija.
U svijetu koji se sve brže dijeli po dubini, a ne po površini, mnogi koji su krenuli putem duhovnog buđenja osjećaju frustraciju, pa čak i bol jer gledaju kako većina ljudi i dalje živi u dubokom snu.
To su ljudi koji ne postavljaju pitanja, jer im je lakše da im odgovori budu servirani. Vjeruju svećeniku jer je “Božji čovjek”. Političaru jer “on zna više od nas”. Doktoru jer nosi bijeli mantil. Ne zato što su glupi, nego zato što nisu još spremni da sruše zidove u koje su cijeli život vjerovali.
Ali zašto neki ljudi ostaju zauvijek u tom snu?
Zašto jedan čovjek vidi Matrix, a drugi misli da su sve to vijesti na Dnevniku?
1. Različite razine duša – kao škole
Ne ulazimo svi u isto razredno odjeljenje. Neki su duše prvašići. Imaju svoje prve inkarnacije na Zemlji i još uvijek ih fascinira igra materije; kuće, novci, automobili, moć. I to je u redu.
Drugi su stari studenti, možda su padali, možda su se borili, ali znaju da iza kulisa postoji Nešto Više. Nisu više zadovoljni fasadom. Traže suštinu.
Netko možda živi u iluziji jer njegova duša još nije prošla lekciju unutarnje slobode.
Netko robuje sistemu jer mu to daje privid sigurnosti.
Netko je možda u duši beskućnik bez nekretnina, ali ima kartu za beskonačnost.
2. Programiranje i kolektivna hipnoza
Ljudi nisu zli jer ne vide. Oni su hipnotizirani. Od vrtića se uče da je poslušnost vrlina, a sumnja grijeh.
Mainstream nije samo televizija, to je misaoni kanal kroz koji se tisućama godina širi isti program: “Ti ne znaš. Vlast zna. Budi dobar. Ne postavljaj pitanja.” I naravno da će ljudi koji žive u malim sredinama, posebno starije generacije, to još više upijati. Njima je crkva često jedini oblik “duhovnosti”, a i ta duhovnost je svedena na strah i pokoru.
Ali, važno je razumjeti, nisu svi spremni za buđenje. Jer buđenje boli. Ponekad razara sve u što si vjerovao. Neće svatko preživjeti susret s istinom.
3. Zašto to frustrira duhovnjake?
Zato što je buđenje povezano s ljubavlju. Kad spoznaš više istine, poželiš da i drugi ne pate.
Počneš vidjeti kroz iluzije. I boli te što oni koje voliš i dalje vjeruju u bajke.
Ali… ne možeš probuditi nekoga tko još nije spreman da ustane. Možeš biti svjetionik ali neće svi brodovi htjeti da isplove iz luke.
4. Što će biti s njima?
Ništa strašno. Nitko neće biti “kažnjen”. Život je škola, a ne sudnica.
Duše koje se ne probude sada, imat će druge prilike. Možda za deset godina. Možda za deset života. Tko zna? Ti nisi došao/la da ih spašavaš – došao/la si da se sjetiš tko si TI.
Svatko ima svoj sat. Ne zvoni svima istovremeno.
Poruka za kraj (i početak)
Umjesto da se ljutiš, razumij. Umjesto da ih vučeš, budi primjer.
Širi mir umjesto frustracije. Ne zato što oni to zaslužuju, nego zato što ti to JESI.
Tvoje svjetlo ne treba njihovu potvrdu da bi gorjelo.
