Ljudi kažu kada se vrane okupljaju u blizini njih da je to loš znak“, „smrt ide blizu“. Ali nije.
Vrane nisu zlo. One su one koje vide prije svih. One hodaju između svjetova, tamo gdje se energija prelijeva iz starog u novo. Kada ih ima mnogo, to znači da je prostor u promjeni. Da se nešto oko nas ili u nama raspada da bi se ponovno rodilo. One ne donose smrt, nego najavljuju transformaciju. Graktanje koje čujemo, to je zvuk čišćenja, njihovo glasanje razbija niske vibracije, kao kad netko zvoni zvonima da otjera tamu.
Vrane dolaze tamo gdje su teške misli, ne da bi ih pojačale, nego da bi ih razbile. Njihovo crno perje nije zlo; ono je apsorpcija. One upijaju ono što ljudi ne žele gledati. I zato se pojave tamo gdje dugo stoji tuga, bijes, bolest ili neizgovoreno. One prepoznaju kad se prostor sprema za iscjeljenje.
Slične tome su i sove. Sove se ne pojavljuju slučajno, njih vidimo kad nas svemir upozorava da pogledamo u mrak bez straha. Sova ne najavljuje nesreću, ona dolazi kad smo spremni čuti ono što nitko ne govori naglas. I kad čujemo njeno hu, to nije opomena, to je poziv na budnost, na intuiciju koja se budi.
Mačke su još jedno biće koje čita prostor bolje od ljudi. Ako mačka bulji u prazan kut, ona ne „gleda u ništa“, ona vidi ono što mi ne možemo. Osjeća duše, promjene, energetske poremećaje.
Ako legne na određeno mjesto, to nije slučajnost, ona liječi to područje, baš kao što liječi i nas kad nam legne na trbuh ili srce.
A ptice koje udare u prozor, to nije znak smrti, kako narod voli reći. To je znak da se granica između svjetova pomaknula. Energija je postala gusta, i ptica je nakratko osjetila pogrešan odraz stvarnosti. Znak da bi i mi trebali zastati, pročistiti prostor, izbaciti sve što nas guši.
Zatim, psi koji noću zavijaju bez razloga, oni osjećaju astralni pokret, bilo da se duša odvaja ili vraća. Njihov lavež noću često nije strah, nego instinkt koji reagira na vibraciju smrti, rođenja, ili snažnih emocija u zraku. U svemu tome nema zla, samo puno suptilnih komunikacija koje ljudi ne razumiju.
Svijet stalno govori, samo ne koristi riječi. Vrane, sove, mačke, psi, oni su glasnici energetskih promjena, čuvari prijelaza.
Kada ih primijetimo, ne trebamo ih se bojati, nego zastati, pogledati što se u nama mijenja. Možda neka verzija nas upravo umire, da bi se rodila ona nova.
