Snovi su tajni jezik naše duše, noćna pozornica na kojoj se odigrava sve ono što nismo uspjeli isprocesuirati dok smo bili budni. Kada zatvorimo oči, um ulazi u prostore gdje misli više nemaju moć, a osjećaji i slike postaju vodiči. Često se čini kao da su snovi kaotični, puni nasumičnih prizora iz filmova, putovanja ili sitnica koje smo tijekom dana vidjeli i zaboravili, ali upravo te slike podsvijest koristi kao boje na platnu kako bi nas naučila nešto o nama samima. Iza svake čudne scene uvijek stoji poruka, proces čišćenja i slaganja onoga što u danu nismo stigli dotaknuti.
Djeca sanjaju posebno snažno. Njihovi snovi nisu opterećeni logikom i društvenim pravilima pa često otkrivaju dubine koje se čine nemogućima za njihovu dob. Dijete koje živi u mirnom i sretnom domu može sanjati strahove, tuge i emocije koje nisu iz ovog života, jer snovi pamte i ono što je duša donijela iz prošlih postojanja. Zato su dječji snovi dragocjeni, oni su možda najčišći prozor u ono odakle dolazimo i kamo idemo.
Neki ljudi sanjaju svake noći, dok drugi tvrde da nikada ne sanjaju. Istina je da svi sanjamo, ali ne pamtimo svi. Pamćenje snova nije slučajnost, nego spremnost uma da zadrži ono što dolazi iz nesvjesnog. Netko će se probuditi s jasnim slikama i osjećajem da je san bio važan, dok će drugome sve nestati u sekundi, kao da ga nikada nije ni bilo. Ako poželiš zapamtiti, dovoljno je prije spavanja donijeti odluku i otvoriti prostor, dnevnik snova uz uzglavlje može postati vrata u svijet u koji nisi ulazio dugo.
Postoje i snovi koji nose težinu drugačiju od drugih, oni proročki. Njih osjetiš u kostima, oni se ne zaboravljaju i u njima se skriva jasnoća koja nadilazi logiku. To nisu samo odrazi dana, već poruke višeg izvora, podsjetnici na događaje koji tek dolaze. Ne možeš ih spriječiti jer ne dolaze iz uma, nego iz dublje stvarnosti. I baš zato snovi nisu nikada bezvrijedni, neki su samo ogledalo svakodnevice, neki su glas djeteta u nama, a neki su most prema onome što još nije došlo.
Sanjati je važno jer je to trenutak kada se iscjeljujemo, kada duša govori dok tijelo miruje.
U snovima se podsjećamo tko smo i otvaramo prostor da se sljedećeg jutra probudimo barem malo bliži sebi.
Snovi nas svake noći iznova, vode kući.
